Logitur

Prihod koji Hrvatska ostvaruje od nautičkog turizma daleko je od zanemarivog. Ulaže se u marine, poboljšanje ponude, a do 2019. godine u planu je i izgradnja 15.000 novih vezova koji bi trebali ostvariti godišnji prihod od 15 milijardi kuna. Ali, i ovdje ima problema – premalo elitnije ponude, beskrajna administracija, prenapučene luke.
Nautički turizam dio je naše turističke ponude koji je lani ostvario prihod od oko 700 milijuna eura, što je više od 10 posto cjelokupnog hrvatskog turističkog prihoda. Uz to je i jedina turistička grana koja traje cijelu godinu jer većina nautičara ostavlja plovilo u marinama cijele godine. Tako se u svjetskoj gospodarskoj krizi još jednom potvrdilo da je upravo nautički turizam najisplativiji dio turističke ponude.

Hrvatska raspolaže sa 97 luka nautičkog turizma, od toga 56 u marinama u kojima je 15.900 vezova u moru i najmanje 5.000 na kopnu. Prema strategiji razvoja nautičkog turizma, u Hrvatskoj je od 2009. do 2019. godine, u planu gradnja 15.000 novih vezova, i to 5.000 u postojećim lukama, zatim 5.000 u novim marinama koje bi se trebale graditi na našoj obali i otocima, te, na kraju, 5.000 vezova na kopnu. To povećanje broja vezova i gradnja prateće infrastrukture trebala bi hrvatskom turizmu za deset godina donositi godišnji prihod od nautičara u visini 15 milijardi kuna.

CHARTER SE NAJBRŽE RAZVIJA

Marine kontinuirano rade na obogaćivanju i podizanju nivoa usluge, te se prilagođavaju suvremenim potrebama i željama nautičkih gostiju. Mnoge luke dodatno su oplemenile sadržaje, od vrhunske tradicionalne kuhinje, obvezne vode i električne energije, zdravstvene ambulante, usluga charter tvrtki do korištenja apartmana te elektronskog nadzora i čuvarskog osiguranja imovine i opreme gostiju.

Charter je jedan od najprosperitetnijih turističkih podsektora u Hrvatskoj te jedna od najbrže rastućih industrija općenito u Hrvatskoj. U Hrvatskoj postoji oko 200 charter kompanija, od kojih preko polovina njih sa jednim ili dva plovila. Od otprilike 2.800 plovila registriranih u charteru, oko 75% su jedrilice. Ni jedna mediteranska destinacija nije doživjela takav dinamičan rast plovila u charteru, sa preko 200 postotnim povećanjem od 2000., kada je bilo prijavljeno 1.000 plovila.

Ipak, da i u charteru ne cvjetaju ruže, odnosno da hrvatska ponuda može i bolje, potvrdio nam je Željko Rački, vlasnik tvrtke Adriatic classic nautica koja se bavi nešto drugačijim vidom nautičkog turizma. Radi se o iznajmljivanju četiri jedrenjaka na kojima se gostima daje  kompletniji i elitniji oblik ponude. Tako na jahti s profesionalnom posadom i jedrima od 300 m2 gosti imaju osigurano sve, od hrane do napitaka.
- U visokoj sezoni za cijenu od 1.100 eura po osobi za tjedan dana gosti dobivaju tjedan dana krstarenja, svake večeri na redu je druga luka ili uvala, dnevno se promijene najmanje dvije destinacije za sport i kupanje, zatim je tu izvrsna hrana i napitci, alkoholni i bezalkoholni bez limita, pojašnjava Željko Rački, prema čijem je mišljenju trenutno charter na rubu isplativosti.

- Struktura klijenata koja je naša ciljana skupina, a to je menadžerski kadar, je viši srednji sloj stanovništva. Poduzetnici i vlasnici investicija su sada u grču borbe za poslovanje i opstanak firmi, malo tko se uopće odlučuje na godišnji odmor. Naši domaći klijenti nisu prepoznali ovaj oblik aktivnosti na odmoru koji bi mogao biti za team building, odmor obitelji ili sa prijateljima, a za cijenu koja je gotovo ista kao i hotel srednje kategorije u istom periodu, kategoričan je Rački.

Ipak, ono što su gorući problemi u nautičkom turizmu  prema riječima Željka Račkog su mali kapacitet u lukama, skupa naknada za privez, nerazlikovanje komercijalne jahte od plovila za sport i razonodu, neusklađenost propisa i pravilnika koji su često u koliziji, te prevelika potreba za administriranjem.
Što se tiče naše “turističke” konkurencije, odnosno Grčke, Italije i Francuske, za razliku od Hrvatske, te zemlje imaju prije svega dužu tradiciju nautičkog turizma, veći broj brodova, subvencije države, luke većeg kapaciteta te paušalna plaćanja raznih nameta.

Jedan je od problema i što ono što se u Hrvatskoj podrazumijeva pod charterom nije ono što je charter u primjerice Turskoj, Grčkoj ili Španjolskoj. Za razliku od ovih zemalja gdje usluga chartera podrazumijeva uslugu prehrane, napitaka, kuhara i konobara na brodu, kod nas je charter isključivo najam plovila koje koriste ili gosti sami ili pak iznajmljuju skipera.
- Ako ulaskom u EU ne bude na barem 10 godina zabranjena kabotaža stranaca u Hrvatskoj, veliki broj kompanija zatvoriti će svoja vrata, zaključio je na kraju gospodin Rački.

Luksuznijim oblikom nautičkog turizma bavi se i agencija Dalmatino Travel koja iznamljuje motornu jahtu Luna, namijenjenu većem broju gostiju. Kako navodi Tatjana Marasović, njihov je cilj bio da ponude nešto novo na hrvatskom charter tržištu.
- Motorne jahte obično mogu primiti do tridesetak ljudi, mi smo pak išli na to da jahta ima samo osam prostranih i luksuznih kabina s kupaonicama, a na palubi su i sauna i jacuzzi, pojasnila je Marasović.
Gosti su im stranci, pa su tako već ugostili i američke studente, skupinu talijanskih penzionera, momačku večer, na palubi su se snimali i filmovi, a gosti su i obitelji s djecom, ronioci, ali i tvrtke na team buildingu koji u ovom luksuzu mogu uživati za 15.600 eura po tjednu u predsezoni ili za 21.600 eura u špici sezone.

Ono što će i gđa Marasović istaknuti kao problem hrvatskog nautičkog turizma jest što nema gostiju koji traže visoki luksuz, pa je samim tim i prodaja otežana. Naravno tu su i problem prijave i odjave gostiju te prijave mornara i posade.
- Mornari i posada se moraju prijavljivati u svakom mjestu, a paradoksalno je da u nekim lukama čak i ne postoje mjesta za prijavu gostiju, navodi Tatjana, prema kojoj je i velik problem što su luke u sezoni često prenapučene, a marine često imaju premali broj vezova u špici sezone, a i lučke takse su u pojedinim marinama preskupe za ono što se nudi.

PRIVATNE MARINE ODLIČNO RADE

Potpredsjednik Udruge hrvatskih marina Krešimir Žic, vlasnik marine Punat kaže da većinu gostiju marina čine stacionarni gosti, koji godišnji vez plaćaju zaključno s 1. travnjem, odnosno prije početka glavne turističke sezone, i marine s tim uglavnom nemaju većih problema. Treba uzeti u obzir i to da je koncesija za upravljanje marinom “Punat” na razdoblje od 32 godine dobivena 2000. godine, što govori da još ima mnogo vremena za realizaciju zacrtanog plana povećanja broja vezova. Spomenuta marina je u 2009. ostvarila 12 posto veći financijski prihod nego godinu prije, a Žic vjeruje da će i ove godine biti barem jednako uspješni. Dodao je kako su HGK i Ministarstvo turizma marinu Punat proglasili najboljom u 2009., 2008. i 2006. godini.

- Imamo 850 vezova u moru i 500 na kopnu. Osim klasičnih sadržaja poput prodavaonice, tuševa, WC-a, restorana, kavane, službe održavanja brodova, dosta pažnja posvećujemo i onome što se ne vidi, ali znači puno. U prvom je redu to sigurnost gostiju, pa tako u marini djeluje zasebna služba koja kontrolira ispravnost svih uređaja te na taj način otklanja mogućnost požara, navodi Žic te dodaje kako su i jedina marina s protupožarnim plovilom i vozilom.

Marina “Punat” je za ovu godinu povisila cijene usluga za pet posto, te sada godišnji vez u moru za plovilo dužine od 11-12 metara, kakvih je 80 posto u toj marini, stoji 4.580 eura, a na kopnu 3.130 eura. Ta najstarija hrvatska marina po cijeni veza ubraja se među pet, šest najskupljih u Hrvatskoj, a cijena veza za spomenutu dužinu broda je i do 50 posto viša, odnosno isto toliko niža, u drugim našim marinama.

Hrvatska ima sreću jer ima 1850 otoka, otočića, grebena i hridi, koji nisu arhitektonski unakaženi gradnjom luka namijenjenih nautičkom turizmu, kao što se to, primjerice, dogodilo na španjolskoj i francuskoj obali. Ta netaknuta i očuvana priroda, naš dio Jadrana čini najprivlačnijim morem na svijetu. Gradnja spomenutih novih 15.000 vezova, što će biti usklađeno s prostornim planovima naših priobalnih županija, samo će pridonijeti poboljšanju kvalitete naše nautičke ponude, jer će se tako, između ostalog, stati na kraj nekontroliranom sidrenju i vezivanju plovila po uvalama te “gusarskom” načinu naplaćivanja takvih vezova, što danas narušava ugled naše turističke ponude.

Potrošnja nautičara

Prema posljednjem istraživanju o stavovima i potrošnji nautičara – TOMAS NAUTIKA 2007. kojeg je proveo Institut za turizam, pokazalo se  da su inozemni nautičari vjerni Hrvatskoj – 80% inozemnih nautičara već je više od tri puta plovilo Hrvatskom. Nautičari na putovanju ostvaruju u prosjeku 14 noćenja, od čega oko 9 u marinama, 2 noćenja u mjesnim lučicama te po jedno izvan mjesnih lučica i marina; u charteru se ostvaruje prosječno 11 noćenja, a na individualnoj plovidbi 17 noćenja.

Nautičari tijekom boravka u marini i destinaciji najčešće odlaze u slastičarnice i kafiće (njih 98%), restorane (97%), u kupnju (94%), na izlete (84%), šetnje u prirodi (80%), razgledavaju znamenitosti (79%), posjećuju lokalne zabave (78%) te se bave nizom drugih sportskih, zabavnih ili rekreativnih aktivnosti.

Prosječna dnevna potrošnja nautičara tijekom plovidbe (ne uključujući izdatke za prijevoz do i od polazne luke) iznosi 100 eura, prosječna dnevna potrošnja nautičara na individualnim putovanjima iznosi 78 eura (ne uključujući fiksne troškove plovila), a nautičara u čarteru 171 euro.

Oprema marina

Kako navode u marini Punat gostima je u marini važno pružiti vrhunsku usluga, ali za cjelokupno funkcioniranje i u konačnici kvalitetu, vrlo je važno i ono što se na prvi pogled ne vidi.
Boris Miškić iz šibenske tvrtke Marinetek koja zastupa jednoga od najvećih proizvođača marina u svijetu, kod marine je najbitnije da ona dobro funkcionira, i da je u jednakoj mjeri prilagođena i klijentima i plovilima.
- Svaka je marina objekt za sebe, pa tako treba uzeti u obzir mogućnosti lokacije, i obratiti pažnju na detalje, objašnjava Miškić.
S g. Borisom smo porazgovarali i o jednom važnom dijelu marine, pontonima.
- Vrsta pontona ovisi o izboru vlasnika odnosno dizajnera marine. Naravno da treba prilagoditi vrstu pontona potrebama, odnosno vrsti plovila, ali isto tako i vremenskim uvjetima, kao i kategoriji marine. Za jahte i plovila preko 10 metara uvijek preporučujemo betonske plutajuće pontone, dok bi za manje brodice, odnosno gradska privezišta, bili dovoljni i čelični odnosno aluminijski pontoni. Svaki gat bi morao biti sastavljen od jedne vrste pontona, a u marini može biti više različitih gatova. Kombinacija je moguća, ali nije preporučljiva, navodi Miškić.

Vrlo je važno da oprema marine u svim segmentima slijedi potrebe modernih nautičara, a dobar primjer za to je i jedan od najosnovnijih elemenata – ormarić za napajanje plovila vodom i strujom. Kako navodi Ivan Runko iz porečkog Fusia koji proizvodi ormariće, oni se danas proizvode od nehrđajućeg čelika kako ih ne bi uništavala sol. Na ormarićima se uz četiri priključka za vodu i šest za struju nalazi  i ugrađeni uređaj za satelitsku komunikaciju te vlasnik broda može u svakom trenutku preko interneta pogledati stanje brojila i potrošnju struje i vode na brodu.

Prema njegovu miškjenu definitivno treba voditi računa o protupožarnoj zaštiti, zaštiti i spriječavanju polucije odnosno onečišćenja mora, te fizičkoj sigurnosti ljudi. Oprema za spašavanje u slučaju bilo kakve nezgode mora biti uvijek dostupna, redovno održavana i ispravna za upotrebu. Potrebno je u svim marinama unaprijediti sve sisteme za očuvanje čistoće mora i posebno instalirati sisteme za preuzimanje otpadnih voda i fekalija sa brodova, te inzistirati na preuzimanju otpada i kažnjavanju nesavjesnih vlasnika plovila.

Pripremila: Martina Pauček Šljivak
Turizam info